Song of Solomon 2

1Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu. 2Što je ljiljan među trnjem, to je draga moja među djevojkama.

3Što je jabuka među drvetima šumskim, to je dragi moj među momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu. 4Uvede me u kuću gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.

5Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi. 6Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.

7Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.

8Glas dragoga mojega; evo ga, ide skačući preko gora, poskakujući preko humova. 9Dragi je moj kao srna ili kao jelenče; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.

10Progovori dragi moj i reče mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. 11Jer gle, zima prođe, minuše daždi, otidoše.

12Cvijeće se vidi po zemlji, dođe vrijeme pjevanju, i glas grličin čuje se u našoj zemlji. 13Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.

14Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da čujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.

15Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.

16Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase među ljiljanima. Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenče po gorama razdijeljenijem.

17